Da, krenut cu s tobom preko mostica, ma koliko krhak bio… Da, uronit cu svoja stopala u pijesak i pustiti da utonem..u snove…nije me strah, znam da me drzis za ruku… Da, zaplivat cu s tobom morima nadanja, ma koliko nas valovi zeljeli progutati. Da. Jer te volim Jedini moj…. Hvala Vam svima, da posebno…
Gledam danas jedan poznat lik, preko oka, da ne primjeti da mi kroz misli prolazi.. I sjetih se neceg… Igre skrivaca kada sam bila mala… Bila je to moja prijateljica..koja se uvijek tako dobro skrivala da je nikad nismo mogli pronaci. Uvijek je nasla neko svoje mjesto i koliko god smo je trazili, nismo je mogli…
Postoji jedno mjesto, otvoreno prema moru… Jedno mjesto, u uvali pod srcem neba.. Gdje se otkucaji tisine otvaraju samo uhu sto ih slusa iznutra.. Poput uha jos Naseg nerodjenog, kojem zvuci izvana samo dube njezno, onaj spiralni oblik u koje se tisina zamota ..(tako ja zamisljam)… Mjesto, za Nas…. Postoji takvo mjesto, otvoreno prema moru……
Kada jutrom cokcem jezikom, jer mi dragi pili drugu trecinu noci, pipkam ga prstom da prestane, ali da ga ne probudim, tada cujem…"hmmm..?" I kada ujutro otvorim oci, a ispod moje glave njegov jastuk, i izguzvana posteljina, pomislim…rijetkost je pronaci svoju polovicu, nekako je bas lijepo biti "mi"… Ma koliko mi sumnjali u to… !
Preostalo mi samo da prihvatim tu jutarnju svjetlost sto probija kroz bijelu zavjesu na prozoru, i beskrajno siri svoj sjaj..Ona soba nad velegradom polako udise i izdise horizont koji uporno suti..Bojim se da za sad tako stisan i sam uziva kupati svoje plamene kose u nekoj dalekoj vodi..Bojim se da kada jednom odlucno ustane i…
..U njegovom narucju, smijeh i buka, andrenalin, zelja da radim gluposti nesvojstvene sebi, da budemo budni do 4h ujutro, i duze.. makar sljedeci dan imamo pod moranjem ustajanje rano, da pricamo dugo na telefon i ne razmisljas kako ce roditelji poludjeti kad postar donese racun..Da se vrtimo na vrtuljku cijelu noc, da se smijemo i…
Fala puno Extra Tuborg Green-u na toj slavnoj karti za koncert Leb i Sol..Samo jos da ste me malo sjevernije poslali ! Dragi, tebe je sreca jedino sluzila kada si mene nasao
Ponekad, onako samo ponekad…pozelim da suncani dan razbije jedan strasan pljusak, da se nebo razlije na ovaj moj grad i da rastjera sve ljude sa ulice…. Tada bih, onako kao u snovima, izasla vani i hodala bosa po cestama kojim nazalost vidim kraj…Hodala bi dugo, znam…ne bi me umorna stopala savladala… Htjela bi da kisa…
Godi mi tisina… dok mi prste uzima i njezno ih dotice sa svojim… Sutimo… kako savrseno zvuci to… ni rijeci jedne, dok gledam u nase ruke, ko da ljubav vode… A u ocima sjaj, mozda od sunca… ne znam…. Da, ja jesam tu, kraj njega…. Ne zato sto sto se to od mene ocekuje…. Ili…
Cudno mi je gledati sve tvoje uredno slozene kosulje… Odijela neiskoristena, u ormaru pospremljena… Godinama gledam kako se sprema na posao svako jutro… Jutros, jucer, dan prije, nije… Cak ga i ne vidjam… Pozuri, ozdravi, vrati se kuci…